Ne stvaram predmete da ispune prostor. Stvaram ih da
prostoru daju identitet i autentičnost.
Moj put nije nastao kao odluka, već kao prirodan nastavak
potrebe da izrazim vlastiti pogled na svijet. Zato nikada
nisam tražila gotove odgovore. Birala sam teži put – put
pokušaja, pogrešaka, ponovnih početaka i znanja koje se
osvaja vlastitim iskustvom.
Moje stvaralaštvo ne pripada jednom stilu niti jednom pravcu.
Kroz različite forme uvijek se provlači ista nit – potreba
za slobodom, odsustvo straha od nesklada i povjerenje u ono
što još nema potvrdu.
Ne zanima me pripadanje prepoznatljivom pravcu.
Zanima me mogućnost da izgradim vlastiti jezik.
Jer stvaranje kroz umjetnost za mene nije profesija.
To je način postojanja.